Lika ima određene prirodne preduvjete za razvoj pčelarstva koji su određeni geografskim položajem, klimom i nadmorskom visinom, što utječe na raznolikost biljnog pokrova, tj. rasprostranjenost i raznolikost medonosnog bilja. Kako u Lici nema intenzivne poljoprivredne proizvodnje, smanjena je mogućnost pojave rezidua u medu što utječe na njegovu kvalitetu
Najčešće vrste meda u Lici su livadni med i medljikovac, ili kako ga neki još zovu, medun. Gorska livada je specifična paša za pčele u ljetnom periodu i u njen sastav ulaze brojne medonosne livadne biljke. Područje Like tipično je medonosno područje gorskih livada, a med gorske livade pripada multiflornim medovima. U većini se europskih država multiflorni med deklarira kao cvjetni, dok se u Hrvatskoj i širem okruženju koristi termin “livadni”.
Medljikovac je med koji kapa s bjelogorice ili crnogorice, a taj slatki sok pčele skupljaju i dalje prerađuju u košnici. Medljikovac može biti od vrbe, hrasta ili klena.
Medun je kralj svih medova! Riječ je o šumskom medu koji se dobiva od crnogorice, a za njegovo nastajanje nisu zaslužne samo pčele nego i zelene i crvene uši pa je ovisno o vrsti ušiju i boja medazelenkasta ili crvena. Naime, do soka koji biljke ispuštaju pčele ne mogu doći, ali njega piju uši koje velik dio tog soka (medne rose) ispuštaju. Pčele kupe sok i u košnici stvaraju medun, a u njemu ima petnaest puta više mineralnih tvari nego u cvjetnom medu.
U Lici je prisutan i med od planinskog vrijeska, a u primorskim krajevima med od kadulje i med od smilja.