Mistični podzemni svijet u hrvatskom prirodnom biseru dom je moćnih ukrasa i neobičnih životinja, a posjetitelje fascinira već gotovo 90 godina
Nacionalni park Paklenica definitivno je čudo prirode, mjesto koje svojim prirodnim ljepotama nikog ne ostavlja ravnodušnima. Neke od njih vidljive su na prvu, uostalom park je dom nekih od najviših velebitskih vrhova, no neke su malo skrivenije… Jedna od takvih jest i špilja Manita peć, najpoznatija od svih u tom zaštićenom kutku prirode. Manita peć poznata je po bogatstvu špiljskih ukrasa i bioraznolikosti, a turistima je zanimljiva već desetljećima. Dolazak do nje iziskuje i malo truda, a svi koji je žele vidjeti još ove godine, trebali bi požuriti. Naime, ona je za obilazak dostupna još kroz listopad, a zatim će svoje predivne stalaktite i stalagmite iznova skriti do nove sezone, odnosno travnja iduće godine.
JEDINA ŠPILJA U PARKU KOJA JE UREĐENA I OTVORENA ZA POSJET
Manita peć jedina je špilja na prostoru Nacionalnog parka Paklenica, i to od ukupno 70-ak špiljskih objekata, koja je uređena te otvorena za javnost. Slovi kao jedna od najljepših tamošnjih špilji, a njezina se ‘turistička’ strana razvija već desetljećima, točnije od 1937. godine, kada je nakon uređenja staze pokazala svoje tajne široj javnosti. Sam ulaz u špilju nalazi se na 570 metara nadmorske visine, a uspon od parkirališta u Velikoj Paklenici pa do njezina ulaza traje oko sat i pol.
SVEĆENIK PRESUDIO TURISTIČKOM RAZVOJU ŠPILJE
Za tu turističku povijest špilje ‘odgovornim’ pak se smatra don Ante Adžija, nekadašnji župnik župe Starigrad-Paklenica, inače strastveni planinar, koji se posebno zanimao za Manitu peć. Prepoznao je njezinu važnost i zauzeo se za izgradnju staze do te špilje, a na kojoj se radilo od 1933. do 1935. godine. Nakon uređenja, sređena je i staza unutar same špilje.
OBILJE ŠPILJSKIH UKRASA U DVIJE DVORANE
Manita peć obiluje špiljskim ukrasima, od kojih su najčešći stalagmiti, stalaktiti, sigasti stupovi te kaskade, navodi se na službenim stranicama NP Paklenica. Naravno, i oni, kao i u svim drugim špiljama, svojim oblikom asociraju na različite likove i predmete, pa ćete ovdje naići na kacigu, orgulje ili pak vješticu. Sama špilja inače je dugačka 175 metara, a podijeljena je u dvije komore, odnosno dvorane, dok se starost samih ukrasa procjenjuje na oko 80 tisuća godina.
ŠPILJA POZNATA PO BROJNIM ŽIVOTINJSKIM VRSTAMA KOJE JE NASTANJUJU
No, Manita peć nisu samo ti lijepi špiljski ukrasi. Ona predstavlja vrlo važan ekosustav i poznata je po bioraznolikosti. Tamo žive različite vrste šišmiša, ali i manje vrste životinja – deseci vrsta beskralješnjaka, od kojih su neki prave špiljske životinje, potpuno prilagođene životu u podzemlju. Manita peć je, u tom smislu, često bila i predmet istraživanja, a u njoj su pronađene i dvije nove vrste – lažištipavac Chthonius radjai i račić Bogidiella sketi.
OBILAZAK MOGUĆ SAMO U PRATNJI VODIČA
Manita peć može se razgledati u razdoblju od travnja do listopada. U travnju to je subotom od 10 do 13 sati, tijekom svibnja, lipnja i listopada to je ponedjeljkom, srijedom i subotom, a u srpnju, kolovozu i rujnu baš svaki dan od 10 do 13 sati. Obilazak špilje traje oko 30 minuta, a temperatura u njoj, bez obzira na doba godine, iznosi oko devet stupnjeva Celzijevih. Obilazak špilje moguć je samo u pratnji vodiča, a psima nije dozvoljen ulaz. Obilazak špilje se naplaćuje, a ulaznice se kupuju, samo gotovinom, na ulazu u špilju. Cijena za odrasle je pet eura, a za djecu od sedam do 18 godina pola tog iznosa.
NACIONALNI PARK POZNAT PO KRŠU I CRNOM BORU
No, neka vam Manita peć ne bude jedini cilj kad se u području Paklenice. Nacionalni park Paklenica je predivna mješavina krša i crnog bora, stvoren za uživanje u prirodi, planinarenje i penjanje. Nalazi se na obroncima južnog Velebita, najduže planine u Hrvatskoj, a pod zaštitom je još od 1949. godine. Površina mu je 95 kilometara četvornih, a naziv je dobio po riječi paklina, što je naziv za smolu crnog bora. Nalazi se i pod zaštitom UNESCO-a, odnosno na popisu je svjetske baštine u sklopu serijskog dobra ‘Bukove prašume i izvorne bukove šume Karpata i ostalih regija Europe’.
KANJONI I VRHOVI KAO GLAVNE ZVIJEZDE PARKA
Glavne zvijezde parka su kanjoni Mala i Velika Paklenica. Kanjon Velike Paklenice dugačak je 14,5 kilometara te širok od 500 do 800 metara. Na najužem dijelu broji svega 50 metara, a vertikalne mu stijene dosežu visinu i do 700 metara. Kanjon Male Paklenice dugačak je 12 kilometara, a širok 400 do 500 metara te u najužem dijelu broji svega 10 metara. Njegove su stijene visoke i do 650 metara.
NP Paklenica je dom i Vaganskog vrha, najvišeg vrha Velebita, a tu je i Sveto brdo visoko 1753 metara, drugi najviši vrh Velebita. S obzirom na sve navedeno, ne čudi da je područje parka raj za planinare i penjače. Ukupna duljina staza iznosi oko 200 kilometara, a tamošnje penjalište, najznačajniji hrvatski penjački centar, broji gotovo 600 opremljenih i uređenih smjerova.
Preuzeto s: Putni Kofer.