Najljepša panoramska cesta u Hrvatskoj u vrijeme gradnje smatrana je najsuvremenijom u ovom dijelu Europe, a vožnja njome doživljaj je koji se pamti
Ako još niste imali priliku provozati se njome, svakako biste trebali razmisliti o tome. Vožnja predivnom Majstorskom cestom, jednom od najljepših panoramskih cesta u Hrvatskoj koja siječe Velebit te spaja Sv. Rok u Lici s Obrovcem preko prijevoja Mali Alan na 1045 metara nadmorske visine, doista oduzima dah. Kako svojom ljepotom, tako i pričom o gradnji, zbog kojih spada u jedno od životnih doživljaja koji se pamte. Sljedeći put ne brzajte prema moru nego se odvažite na ovu pustolovinu ili pak, još bolje, odvojite vrijeme samo za nju. Majstorska cesta zaslužila je cjelodnevni izlet.
IME JE DOBILA PREMA NJEMAČKOJ RIJEČI ZA REMEK-DJELO
Majstorska cesta otvorena je davnog 4. listopada 1832. godine. Dugačka je 41 kilometar, a zbog svoje važnosti uvrštena je na listu zaštićenih dobara Republike Hrvatske. Dio njezine zanimljive priče otkriva i samo ime koje nosi. Naime, u vrijeme izgradnje smatrana je nevjerojatnim podvigom te je bila najsuvremenija cesta u ovom dijelu Europe. Njezino ime odaje počast pothvatu izgradnje: izvedeno je od njemačke riječi “meisterstück”, što znači remek-djelo. Službeno joj je ime mnogo manje romantično – državna cesta D 547.
NEKAD TRGOVAČKA I POŠTANSKA ŽILA KUCAVICA, DANAS TURISTIČKA ATRAKCIJA
Nekada je Majstorska cesta bila iznimno važna trgovačka i poštanska žila kucavica. No, njezina snaga danas je prvenstveno u ljepoti. Turistička joj je vrijednost iznimna, ubraja se među neke od najljepših prometnica u Hrvatskoj zahvaljujući vidicima koji se s nje pružaju te je nerijetko odredište avanturista svih vrsta – motociklista, biciklista, planinara (među ostalim zbog Tulovih greda o kojima ćemo malo niže), ali i ljubitelja lijepog roadtripa.
RADNICIMA JE OBEĆAVANO ZLATO U PROTUTEŽI STIJENJA KOJE ISKOPAJU
Ljepota koju već stoljećima pruža svima koji se provozaju njome nije došla bez muke. Naime, rad na njoj bio je iznimno težak. Gradnja je počela 1825. godine, kako bi se skratio put do Dalmacije, a ceste možda ne bi bilo da nije bilo jednog čovjeka, Josipa Kajetana Knežića. On kao graditelj ceste bio je na udaru obiju strana.
S jedne, radnici su se žalili na nemoguće uvjete rada. Pokušavao ih je, kaže predaja, umiriti obećanjem da će za istu težinu iskopanog kamena dobiti jednaku količinu zlata. S druge strane, ni naručitelj radova koji si je želio skratiti put do mora, a bio je to bečki dvor, nije bio sretan. Troškovi gradnje su, naime, sezali u nebo. No, Knežić nije odustajao i na kraju je uspio.
CESTA ZADOVOLJAVA I SUVREMENE KRITERIJE IZGRADNJE PROMETNICA
O kakvom je majstorstvu točno bila riječ dokazuje i činjenica da cesta zadovoljava i sve današnje uvjete o izgradnji. “Način na koji je Knežić proveo trasu po strmoj velebitskoj padini s brojnim serpentinama između klisura i kukova u to je vrijeme predstavljao veliki napredak u cestogradnji. Maksimalni nagib ceste iznosio je do 5,5 posto što je u skladu i sa suvremenim propisima za gradnju prometnica”, navodi se na službenim stranicama Parka prirode Velebit.
TULOVE GREDE KAO MJESTO GDJE SE RAĐAJU ZMAJEVI I ŽIVE VELEBITSKE VILE
No, ono što na Majstorskoj cesti, s koje se pruža predivan pogled na zadarsko zaleđe i more, najviše odvlači pažnju su nevjerojatne Tulove grede, ‘kompleks’ vapnenačkih kukova i tornjeva koji se protežu u dužini od jednog kilometra s najvišim vrhom od 1120 metara. Koliko je impozantno to čudo prirode dokazuje i to da su Tulove grede nerijetko bile predmet narodnih legendi. Tamo su se, kazuju one, izlijegali zmajevi. Ili pak živjele velebitske vile. Tamo je, kaže jedna od priča, živjela i zloglasna Crna kraljica.
KULTNO MJESTO ZA LJUBITELJE SERIJALA O WINNETOU
No, Tulove su grede, kao uostalom još niz lokacija na Velebitu, dom još jednog svijeta, onog iz romana Karla Maya. Naime, u tom je području 60-ih sniman i serijal filmova o Winnetouu. On se i danas smatra jednim od najgledanijih serijala u Njemačkoj, a nastao je u koprodukciji s Jadran filmom. Na Tulovim se gredama nalazi i Winnetouov grob, a na tu filmsku prošlost one koji se zaustave podno njih podsjećaju i fotografije na tu temu te Karl May memory box i plaketa na tamošnjem burobranu.
PARKIRAJTE AUTOMOBIL I POPNITE SE NA TULOVE GREDE
Neki koji se voze Majstorskom cestom samo dalje produže, a neki parkiraju pa krenu put impozantnih tornjeva. Ako ste u ovoj drugoj skupini držite se markiranih puteva (dijelovi područja su navodno i dalje minirani). Isto tako, prvi dio staze do Tulovih greda, dok ona ne počne voditi u samo stijenje, pogodan je za svakoga. Drugi nije za početnike ili one koji imaju problema s visinom jer put ponekad uključuje vrlo uske prolaze u stijenama te korištenje sajle. No, i bez da ispenjete posljednji dio do samog vrha, nećete ostati zakinuti jer je područje doista predivno.
NEOBIČNA CRKVICA SV. FRANJE I 50-AK SPOMEN-OBILJEŽJA POGINULIM BRANITELJIMA
Majstorska cesta, zahvaljujući svojoj važnosti, i dan danas je očuvana u svom izvornom, netaknutom obliku te priča još niz priča. Uz nju se nalaze spomen obilježja hrvatskim braniteljima, ukupno 51, među njima i kapelica posvećena Damiru Tomljanoviću Gavranu, zapovjedniku postrojbe Tigrovi. Ističe se isto tako, samom lokacijom te neobičnom izvedbom (ima dva jednaka trijema), i crkvica sv. Franje.
Na činjenicu da putovanje Majstorskom cestom nekada nije bilo sigurno kao danas upozorava spomenik Francescu Fracassu, koji je poginuo u sukobu s 22 razbojnika. Iako je riječ o makadamu, Majstorska je cesta dobro održavana i bez problema ju je moguće prijeći osobnim automobilom. Imamo samo jedan savjet – ne jurite, upijte baš svaku sekundu ljepote jer se takva ne viđa baš često.
Preuzeto s: Putni kofer.