Najzaštićeniji kutak prirode u Hrvatskoj carstvo je nemilosrdnog krša, neprohodnih provalija i dubokih jama koje i dalje intrigira istraživače

Hrvatska ima dva stroga rezervata prirode koje čuva kao kap vode na dlanu. Jedan su Bijele i Samarske stijene, a drugi Hajdučki i Rožanski kukovi. Oba su pravo čudo prirode, a u ovom vas članku vodimo na ove potonje što znači da ulazimo duboko u zagrljaj Velebita, najduže hrvatske planine, tamošnjeg Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, kao najmlađeg parka te vrste u našoj zemlji… Ulazimo u njegov krš – i pomno skriveno podzemlje – koje ostavlja bez daha. Isto tako, ulazimo i na područje koje se, zahvaljujući tamošnjem biljnom pokrivaču, nalazi i na popisu svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a… Nevjerojatno je to mjesto, a ovo su neke od njegovih tajni.

STJENOVITE GROMADE VISOKE I 200 METARA RAZDVOJENE DUBOKIM PROVALIJAMA

Hajdučki i Rožanski kukovi, skupina stjenovitih velebitskih vrhova, institucijom strogog rezervata zaštićeni su još 1969. godine. Neke od tih stjenovitih gromada visoke su i do 200 metara, a nalaze se na sjevernom dijelu Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Površina rezervata je inače 1220 hektara, na kojima caruju visoki vapnenački vrhovi, duboke ponikve i provalije… Izrazit je to krš i jedno od najneprohodnijih područja Velebita, dapače dom i nekih od najvećih vertikala na svijetu. Za mnoge, područje rezervata jedan je od najljepših ‘kutaka’ krša na svijetu. Kroz neke njihove dijelove vodi i slavna Premužićeva staza, jedna od najpopularnijih u Hrvatskoj.

KUKOVI SE 'PENJU' I DO NADMORSKE VISINE OD 1690 METARA

Hajdučke i Rožanske kukove odvajaju Lubenovačka vrata. U kontekstu Hajdučkih kukova, najviše se ističu Golubić, Begovački kuk, Jarekovački kuk, Pavića kuk i Duića kuk. Najviši među njima je, s 1658 metara, Golubić, dok se ostali kreću od oko 1300 do 1460 metara nadmorske visine. Rožanski su pak još viši – svi najistaknutiji kukovi u toj skupini viši su od 1600 metara – Krajačeva kuk je ‘prvak’, sa svojih 1690 metara nadmorske visine, no i ostali su vrlo solidna konkurencija – Vratarski kuk (1678 metara), Gromovača (1675 metara), Crikvena (1641 metara)… Tu su i Pasarićev kuk te Varnjača.

PODRUČJE REZERVATA PREPUNO JE NEVJEROJATNIH JAMA DUBLJIH OD 1000 METARA

Područje strogog rezervata Hajdučki i Rožanski kukovi raj je za speleologe, kao uostalom i cijeli Nacionalni park Sjeverni Velebit. Na području Parka otkriveno je više od 600 speleoloških objekata, od toga više od 95 posto jama. A upravo je po svojim jamama poznat i sam strogi rezervat. Naime, unutar njega nalaze se čak četiri jame dublje od 1000 metara: jamski sustav Lukina jama–Trojama, Nedam, Slovačka jama i Velebita. Tamošnje jame poznate su i po zanimljivim stanovnicima, primjerice endemskim pijavicama, koje su sve do 1990-ih godina bile potpuno nepoznate.

LUKINA JAMA SVJETSKI JE SLAVNA, A ISTRAŽENA JE DO DUBINE OD ČAK 1392 METRA

Među svim tamošnjim jamama jedna je pak posebno slavna, a to je jamski sustav Lukina jama na Hajdučkim kukovima, najdublja jama u Hrvatskoj. Ulaz u nju nalazi se na 1438 metara nadmorske visine, a istražena je do dubine od čak 1431 metra, to jest svega 80-ak metara iznad razine mora, navode u službenim publikacijama Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Upravo je 1994. godine u njoj otkrivena i do tada nepoznata velebitska pijavica. Svaka od tamošnjih jama doista je posebna, no dotaknut ćemo se još sustava Velebita – Dva javora na padinama Crikvene. Ulaz u njega nalazi se na 1557 metara nadmorske visine, dubok je 1026 metara te je, navodi isti izvor, prva u svijetu po dužini unutarnje vertikale koja broji čak 513 metara.

PREMA LEGENDI, KUKOVI SU OKUPLJALIŠTE VILA I HAJDUKA

Naravno, u tako dramatičnom okolišu, dramatične su i legende, a zanimljiva su i ishodišta njihova imena. Hajdučki su kukovi ime navodno dobili po hajducima koji su se tamo skrivali, dok je ime Rožanski izvučeno od biljke rožice, odnosno ruže. Navodno su ovi potonji bili i okupljalište vila.

SPECIFIČAN BILJNI POKRIVAČ IZLOŽEN EKSTREMNIM VREMENSKIM PRILIKAMA

Strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi poznat je i po svom biljnom pokrivaču. Naime, tamošnje su bukove šume dio zaštićene svjetske baštine, a specifične su po svom obliku. Rastu u vrlo ekstremnim uvjetima, pojašnjava se na stranicama Parka – njihov rast i oblik određuju vjetar, velike količine snijega, niske temperature… Često su, zato što ih još kao mladice pritišće snijeg, savijene u donjem dijelu debla.

Preuzeto s: Putni kofer.